Moslavačka tradicijska kuća u Gornjem Mikloušu 45
Gradski muzej Čazma svakome suvremeniku nastoji dočarati život seoske i gradske sredine u daljoj i bližoj prošlosti Čazme i okolnih naselja. Uz taj cilje Muzej je uredio ovu kuću u Gornjem Mikloušu 45. Kuća je u tradicionalnom seoskom stilu ovoga kraja izgrađena 1924. godine. Kao i većina moslavačkih seljačkih kuća toga vremena, građena je od hrastovih gredica i pletera te pokrivena glinenim crijepom (tzv. čazmanac). Okrenuta je pročeljem prema cesti i obližnjoj crkvi sv. Nikole.
Uz cijelu dužinu kuće prema dvorištu je ganjak natkriven spuštenim krovom na stupove. Štitio je ulaz od kiše, snijega i sunca, a obijen je prema dvorištu daskama do polovice visine te taracanog poda ciglom.
Konstrukcija
Temelji kuće su zidani od kamena kojega u Mikloušu i okolici ima na pretek. Na kamenu podlogu postavljene su temeljne grede zvane pocjeki koje su vezale kutne okomite grede - vušake – na koje su odozgora postavljene stropne grede. Među ovom osnovnom konstrukcijom kuće postavljen je pleter koji je omazan blatom (ilovača) pomiješanim sa slamom (u prvom sloju kućnoga lijepa) te u drugom sloju premazan mješavinom blata i pljeve. Blato i pljeva su se dobro zagladili po pleteru i nakon sušenja su se stijene (zidovi) kuće premazale vapnom - krečom – okrečile. Krovište je izvedeno od rogova i letvi te crijepom iz čazmanske ciglane.
Na zabatnoj strani (prema cesti i crkvi) obijenoj daskama su vratašca za tavan na kojima je urezana godinom izgradnje kuće – 1924. Prozori ili obluki su malih dimenzija, dvokrilni i dupli tako da se vanjski otvaraju prema van, a unutarnji u prostoriju i kvače metalnom oprugom u malene karike umetnute u drvene prozorske okvire kako se spriječilo naglo zatvaranje prozora i sačuvala prozorska stakla. Na zapadnoj fasadi – zidu do ceste – dva su prozorska okvira koja su ukrašena rezbarenom krunom.
Po sredini ganjka je ulaz u središnju prostoriju zgrade – kuhinju ili kunju. U kuhinji je zidana prostrana peć na kojoj jebanjkak (dodatak uz peć za grijanje u kojem je smještena i pećnica, a grijala su se na njemu djeca ili kiselo mlijeko u pripremi sira). U kunji su smješteni obvezni dijelovi namještaja: stol i kutna klupa (klup) te stolice izrađene od deblje hrastove daske ukrašene urezanim srcem pri vrhu naslona izvedenima tehnikom "na proboj". Ispod debele daske stola je umetnuta u drvene vodilice lad'ca u koju se sprema pribor za jelo. Kuhinja je i prostor za miješenje kruha u kor'tu na nogarima, lokalno zvanom mesitje. Tu je i zidna stalaža zvana zdjeljnjak, umivaonik umetnutog pocinčanog lavora i vrča za vodu namijenjeno obveznoj jutarnjoj higijeni ukućana. U kuhinji je još niz raznih oruđa i opreme potrebnih u svakodnevnom seljačkom životu, a najviše posuda i raznog pribora koje su koristile domaćice tijekom pripremanja hrane.
Desno od kuhinje, a prema cesti, smještena je soba zvana kuća – najvažnija prostorija u kojoj se boravilo preko dana, spavalo, prelo, tkalo, pospremalo odjeću, slavilo i tugovalo. U suvremeno doba takva se soba naziva dnevnom. Tu su krevet, ormar, škrinje, stol, mali oltar, šivači stroj marke kayser, kolovrati, vitla, trlice, preslice, razboj te drugi potreban pribor za tkanje i šivanje. Uz to je i tijeglja – korito i valjci za glačanje tkanine, ali i željezna glačala koja su se grijala žarom ili držanjem na vrućoj tablji peći.
Kuća (soba)
Lijevo od kuhinje i ulaza u kuću je treća prostorija u nizu – komora/komara ili ostava. Taracana je ciglom. U njoj su štjenglje – stube - za ulazak na tavan u potkrovlju. Ostava je puna raznih potrepština za rad u domaćinstvu: stalaža s mnoštvom glinenih posuda – ćupova, octenki i vrčeva namijenjenih za držanje i spremanje namirnica, drveni sud – bačva - od jednog vjedra, muljača za grožđe, razni škafovi i kace, ribeži, lagvi, razni jarmi i zvona za volove, konje i krave, brusovi za kose, naprava za distole, stepovi za putro, posude za čuvanje brašna i kaše, stupa za lan i konoplju te razni drugi alati i kućanske potrepštine. Na stalaži su imodl'ni za licitarske kolače (konjići, lutke, srce). Uz košare i koševe ovdje su i drvene grovače raznih veličina za svakodnevni posao u kuhinji. U komori je i alat za ruljenje (trijebljenje) kukuruza te kućni žrvanj za mljevenje kukuruza u brašno i šrot.
Komora/komara/ostava
Zidnjaci
Od posoblja u kuhinji i kući na zidovima se ističu zidne krpe ili zidnjaci vezeni najčešće crvenim ili plavim koncem na kojima se uz izvezenu sliku ističe i rimovana poruka. Od zidnjaka se ističu i oni za držanje šibica i češljeva koji imaju džepiće u koje su se umetali ovi predmeti.
Kovačnica
Za zgradu se drži i prostorija za kovačnicu kakvih je u nekadašnjim moslavačkim selima bilo barem jedna do dvije. Uz peć ugrađenog dimnjaka u krovištu je mijeh (mješina) za potpirivanje vatre, nakovanj, škripa, bušilica te kovački alati – čekići, kliješta i drugi alati.
Na mjestu gdje je kovačnica, u drugim su seoskim kućama bili obično kocevi za svinje kojima se prilazilo uskim hodnikom iz dvorišta.
Uz kovačnicu smješten je zdenac s betonskim sjekom iz 1952.g.
Dvorište iza kuće i bunara lagano se spušta prema dnu iz kojega vodi put prema vrtu.
Za potpunu sliku tradicionalnog seljačkog dvorišta s početka 20. st. nedostaju gospodarske zgrade: staja i šupe za razne velike alate kao što su plugovi, drljače i sl. koje je ova kuća imala, ali su tijekom dječje igre 1980-tih godina izgorjele.
