HOSPITAL SV. KUZME I DAMJANA, DOROTEJE I ELIZABETE UGARSKE U SREDNJOVJEKOVNOJ ČAZMI
ŠTO SU HOSPITALI?
Hospitali su bili institucije koje su imale funkciju zbrinjavanja siromaha i nemoćnih, svojevrsna kombinacija bolnice i ubožnice.
RAZVOJ U SREDNJEM VIJEKU
Hospitali su se prvo razvili unutar samostanskih zidina, a potom se tijekom 12. st. sele u gradove. Najviše hospitala na europskom prostoru nastalo je u razdoblju od 1175. do 1300., prvotno na hodočasničkim putovima, a potom se mreža hospitala proširila u gradove u okviru kojih su imali svoju upravnu samostalnost. Iako djeluje da je 15. st. mirnije što se tiče razvoja hospitala, ipak se vidi da je novi val njihovih osnivanja postojao početkom tog stoljeća.
ODRŽAVANJE I POSLOVANJE
Većina hospitala ovisila je o prihodima sa zemlje, a osim toga imali su primjerice prihode preko desetine, neki su dobivali i pravo na ubiranje poreza, dok su s druge strane bili izuzeti od njegova plaćanja. Velik utjecaj na održavanje rada hospitala imali su oporučni legati kojima su hospitali mogli dobiti i cijela sela, mlinove, vinograde, oranice, livade, a čak i šume.
Ipak, poslovanje hospitala ovisilo je o sposobnosti ljudi koji su ih vodili. Najvažnijeg dužnosnika, magistra hospitala, birao je osnivač (patron), bez obzira na to je li riječ o osobi iz crkvene institucije ili svjetovne gradske vlasti. Oni su se bavili financijskim poslovima, dok je na svakodnevne aktivnosti pazio netko drugi. Osim magistra, važna dužnost bila je i ona kapelana ili rektora hospitala te svećenika. Od druge polovine 15. st. kao službenici spominju se i prebendari. Broj osoblja varirao je od slučaja do slučaja, no nije bilo liječnika, bar u promatranom razdoblju.
HOSPITALI U HRVATSKO-UGARSKOM KRALJEVSTVU
Vrhunac osnivanja hospitala u Kraljevstvu bio je u drugoj polovici 14. st. (njih 17), odnosno prvoj polovici 15. st. (njih 10) što se povezuje s razvojem urbanih mreža – polovica ih nastaje u kraljevskim ili crkvenim centrima.
Iako su pojedinci bili česti osnivači, zbog financijskih razloga brigu o njima preuzimaju gradovi tako da hospitali do kraja 15. st. postaju posve urbane institucije. Nadzor nad njima gradske vlasti često dijele sa župnicima i drugim klericima.
Najvažniji je dokument za svaki hospital fundacijska isprava koju izdaje osnivač, a potvrđuje crkvena ili svjetovna vlast (papa, biskup ili kralj). Takve isprave sačuvane su u jedva 10% slučajeva za Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo.
Fundacijske isprave bogat su izvor podataka jer navode geografski smještaj hospitala i sveca, odnosno svece kojima je posvećen, osobu koja ga je osnovala i prava patronata, donacije i ostale prihode potrebne za održavanje hospitala te njihovu podjelu između ostalih službenika hospitala. Broj korisnika iznimno je rijetko specificiran, no može se pretpostaviti raspon od 12 do 24 osobe. Za povijest hospitala važne su i donacijske isprave koje su vrlo često bile sastavnim dijelom oporuke pojedinih plemića i građana. Informacije o izgledu srednjovjekovnih hospitala vrlo su skromne: najčešće su bili smješteni u kući ili skupini kuća u okviru kojih su onda stanovali i službenici. Uz hospitale su se smještale crkve ili barem kapele posvećene titularnim svecima.
Važno je istaknuti da na području Kraljevstva nisu samo kršćani imali svoje hospitale. Istraživanjima je dokazano da je na području ugarskog grada Šoprona pored sinagoge postojao i hospital koji je djelovao tijekom cijelog srednjeg vijeka, a prestao je djelovati tek kada su Židove protjerali iz grada.
HOSPITALI U SREDNJOVJEKOVNOJ SLAVONIJI
U srednjem vijeku na području Slavonije hospitali su postojali u pet mjesta: Varaždinu, Zagrebu, Čazmi, Koprivnici i Virovitici.
Najveći broj hospitala na području srednjovjekovne Slavonije nalazio se na području grada Zagreba, gdje ih je bilo ukupno četiri, dok se u ostalim mjestima nalazio po jedan. Godine osnivanja nisu poznate, već samo godine njihova prvog spomena u pisanim izvorima.
HOSPITALI U SREDNJOVJEKOVNOJ SLAVONIJI
SVECI ZAŠTITNICI/TITULARI HOSPITALA
Prema predaji majka Djevice Marije pa se njeni prikazi najčešće vezuju uz sv. Mariju i/ili Isusa. Zaštitnica je trudnica, majki, udovica i radnica. Jedinstveni slučaj titulara hospitala na području Kraljevstva. Spomendan je 26. srpnja.
Ikonografski se prikazuje s kukuljicom i habitom te se podupire o štaku što je pokazatelj njegove starosti. Zaštitnik je domaćih životinja, svinjara, grobara te protiv kožnih bolesti. Popularan svetac na prostoru Kraljevstva i zauzima treće mjesto kao titular hospitala (njih šest). Spomendan je 17. siječnja.
Kršćanska mučenica, na glasu zbog ljepote i pobožnosti. Najčešće se prikazuje s ružama u kosi ili ruci. Jedinstveni slučaj titulara hospitala na području Kraljevstva. Spomendan je 6. veljače.
Bila je svetica koja je za svog života puno brige posvetila siromasima te se smatra da je i podlegla od posljedica velikih postova i napora u svojoj brizi za siromahe. Stoga je razumljivo zašto je najpopularniji titular hospitala na prostoru Kraljevstva (njih 27). Dio popularnosti svakako duguje i činjenici da je pripadnica kraljevske obitelji Arpadovića – kći Andrije II., sestra Bele IV. Spomendan je 17. studenog.
Bizantski doktori poznati već tijekom života zbog liječenja. Nakon mučeništva atribuiraju im se brojna čudesa. Stradali su za vrijeme progona cara Dioklecijana, a smatraju se zaštitnicima liječnika i ljekarnika. Spomendan je 26. rujna.
Lik Marije predstavlja majku Krista te zagovarateljicu, odvjetnicu, pomoćnicu, zaštitnicu ljudi pred Bogom i posrednicu milosti. Jedan je od brojnijih titulara hospitala u Kraljevstvu (njih četiri). Spomendan je 15. kolovoza.
Budući da mu je Isus predao ključeve Kraljevstva nebeskog, u kršćanskoj ikonografiji najčešće se prikazuje s ključevima u rukama. Zaštitnik je klera, ribara i pokajnika. Osim na području Slavonije titular nalazimo još u jednom slučaju na području Kraljevstva (Segedin). Spomendan je 29. lipnja.
HOSPITAL SV. KUZME I DAMJANA, DOROTEJE I ELIZABETE UGARSKE U ČAZMI
OSNOVNI PODACI
“1415. godine biskup Eberhard potvrđuje
Hospital sv. Kuzme i Damjana u Čazmi”,
izdavač: TZGČ, 2016. Zbirka razglednica
GMČ, inv. br. 7820/4.
VREMENSKA LENTA DJELOVANJA ČAZMANSKOG HOSPITALA
1402.
Hospital je već osnovan i u upotrebi
Dan prije Badnjaka biskup Eberhard piše da je plemić, magistar Toma, vikar Zagrebačke crkve u svjetovnim poslovima, gorljivom sućuti prema Kristovim siromasima iz temelja svojim troškom podigao hospital posvećen sv. Kuzmi i Damjanu, Doroteji i Elizabeti Ugarskoj na posjedu biskupskog sela Čazme i na trgu zvanom Hur. Biskup Eberhard želio je podržati taj čin te je stoga dao moslavačku desetinu hospitalu. Od desetine koja je dotad išla biskupu, crkvi sv. Duha idu 200 kubula vina i desetina žita, svinja, pčela i drugog, no hospitalu sve ostalo.
VIKAR TOMA
PORIJEKLO
U pisanim izvorima Tomu se može pratiti od 1398. g. U tome se slučaju on naziva samo Tomom, vikarom (namjesnikom) za svjetovna pitanja zagrebačkog biskupa Eberharda. Iz iste isprave doznaje se da je u posjed Botunove Gorice vikar došao kraljevskom donacijom.
U nekoliko isprava do kraja 14. st. Toma se imenuje jedino kao vikar, bez posjeda prema kojima se plemići inače imenuju u izvorima. Do promjene dolazi kada Toma dolazi pred kralja Žigumda i traži da mu se posjed Botunove Gorice potvrdi titulom nove donacije, što je kralj i učinio. Čazmanski kaptol ubrzo zatim, u ožujku 1401., uvodi Tomu u posjed po tituli nove donacije. Sljedeći poznati dokument, 1402., naziva vikara Tomom od Botunove Gorice.
U razdoblju od 1402. do 1407. Toma se spominje na dva načina, ili kao vikar Toma bez plemićkog pridjevka ili kao vikar Toma od Botunove Gorice. Čini se da se oko 1409. g. vikar Toma imenuje prema drugom posjedu u Križevačkoj županiji, Obreši. Otprilike dvije godine imenuje se prema Obreši i uvijek kombinaciji prema svome ocu Stjepanu. Godine 1411. Toma se imenuje prema posjedu Dubovac.
Iako priča o porijeklu vikara Tome nije najjasnija, moguće je da je porijeklom bio iz Križevačke županije ili dalje, odnosno da su mu se osnovni posjedi nalazili negdje na području Virovitičke županije na što bi upućivale dvije činjenice:
(1) otac Doroteje, Tomine supruge, imao je posjed u srednjovjekovnoj Virovitičkoj županiji, kao i muž njihove druge kćeri, Ane. S obzirom na to da je niže i srednje plemstvo biralo supružnike iz obitelji koje su im bile u blizini može se pretpostaviti da je Toma podrijetlom moguće bio vezan uz prostor Virovitičke županije;
(1397.-1406, 1410.-1419.)
(2) niz sporova koji uključuju Jurja, sina pokojnog palatina Leustahija od Ilšove, u kojima vikar Toma djeluje kao prokurator.
Pred kraj svojeg života Toma je uložio velik trud da vrati posjede koji su Obreški izgubili zbog nevjere pa je moguće i da je potjecao iz neke od pobočnih grana Obreških.
VIKAR TOMA
BRAČNE I OBITELJSKE VEZE
Osobni život pojedinca u srednjem vijeku teško je istraživati, jer su vrlo rijetko ostali sačuvani osobni zapisi. Iz opće diplomatičke građe mogu se rekonstruirati samo natruhe podataka koje se odnose na bračne i obiteljske veze vikara Tome.
Žena vikara Tome, Doroteja, prvi puta se spominje 1407. g. Spomenuta je kao kći Ladislava de Elyewelge (Virovitička županija). Očito je da je vikar Toma volio svoju obitelj, posebice suprugu Doroteju kojoj ostavlja posjed Botunove Gorice i kasnije predij Dubovec. Nakon njegove smrti Doroteja je mogla slobodno raspolagati imovinom, čak i u slučaju drugog braka. Do 1431. kada je izvori spominju kao udovicu spomenuta je nekoliko puta. Njen zadnji spomen je 1445. kada prodaje imovinu na zagrebačkom Gradecu.
Kći Margareta spominje se u nekoliko dokumenata tijekom 1407. g. kao djevojka. Vjerojatno je umrla do 1420. s obzirom na to da se tada, pri uređivanju imovinskih odnosa unutar obitelji, više ne spominje. Druga kći, Ana, bila je starija, jer se 1412. spominje kao udana. Sa sigurnošću se može utvrditi da Toma nije imao muških nasljednika.
Od ostalih članova obitelji vikara Tome poznat je još određen broj njegovih rođaka. Sa svojim rođakom i nećakom Valentinom posjedovao je predij Morhovec u Ivanićkoj provinciji. Spominju se i familijari (službenici) literat Lorand, sin Grgura iz Martinovca te literat Mihovil, Tomin notar.
VIKAR TOMA
JAVNO DJELOVANJE
Toma se prvi puta spominje 1398. kao vikar u svjetovnim pitanjima zagrebačkog biskupa Eberharda. Kasnije je istu funkciju obavljao za zagrebačkog biskupa Ivana Albena, a postoje indikacije da je neko vrijeme bio i vikar biskupa Andrije Scolarija. Time je jasno da je Toma bio vikar u nekoliko mandata, a s obzirom na to da su Eberhard i Ivan Alben imali i ulogu kraljevskog kancelara, vikaru Tomi, po potrebi, bio je omogućen lak pristup kraljevskom dvoru.
U jednoj darovnici 1405. biskup Eberhard, zbog vjerne službe, daje vikaru Tomi mogućnost slobodnog raspolaganja predijima u kojoj se god županiji na području biskupije nalazili. Ističe Tominu važnu ulogu prilikom opsade Gumnika (Bosiljevo) kada je svojim životinjama hranio službenike i druge pod opsadom. Iako su mu bila popljačkana sva dobra, i dalje je vjerno radio. Opsada se dogodila negdje u ljeto 1403. kada je došlo do sukoba pristaša kralja Žigmunda i protukraljevske strane.
Što je točno radio Toma, vikar za svjetovna pitanja zagrebačkog biskupa? Zna se da je obavljao sudsku funkciju i o tome sastavljao isprave, a za vrijeme Ivana Albena imao je i funkciju upravitelja biskupije. Nadalje je zastupao interese biskupa, Zagrebačke biskupije, ali i građana Čazme.
Vikar Toma bio je profesionalno i privatno vezan uz brojne pojedince na lokalnoj razini, na razini biskupije, kao i na razinama Slavonije i Kraljevstva općenito. Neki od njih su bili nižeg statusa, neki višeg, no u svakom slučaju Toma se za njih bio voljan prilično založiti. Tada nije štedio ni svoje posjede, stoku ili imovinu.
VIKAR TOMA
PUTOVANJA PO UGARSKO-HRVATSKOM KRALJEVSTVU I ONOVREMENOJ EUROPI
VIKAR TOMA
IMOVINA: ZEMLJIŠNI POSJEDI
VIKAR TOMA
IMOVINA: NEKRETNINE
ZAGREB (GRADEC)
Vikar Toma bio je vlasnik palače na zagrebačkom Gradecu koja se prema dosadašnjim istraživanjima nalazila uz gradski zid i kuću dominikanaca (za koju se smatra da je bila uz crkvu sv. Katarine). U tom dijelu grada vlasnici nekretnina bili su razni županijski uglednici.
Palača nije bila jedino što je Toma posjedovao na Gradecu, s obzirom na to da se poč. 15. st. spominju neke oranice na gradskom području. Nakon Tomine smrti njegova udovica Doroteja prodala je svoj vrt u blizini zidina, da bi 1445. prodala sve svoje posjede i udjele, uključujući i palaču s okućnicom na zagrebačkom Gradecu.
ČAZMA
Budući da je vikar Toma o svom trošku dao iz temelja podignuti hospital u Čazmi, morao je na tom mjestu, odnosno na trgu zvanom Hur, posjedovati neku zemljišnu česticu. On je kao biskupov vikar ipak morao boraviti, barem ponekad, bliže posjedima i predijalcima kojima je upravljao.
Osim toga, kada se objašnjava pravilnik djelovanja hospitala 1415. može se vidjeti da je Toma u svom posjedu u Čazmi imao više od te kuće, spominje se čak nekoliko kuća u kojima su stanovali drugi službenici hospitala.
S obzirom na svoju službu, moguće je pretpostaviti da je vikar Toma podjednako vremena provodio u Čazmi i Zagrebu.
Impresum:
Obrada građe, tekst: dr. sc. Suzana Miljan
Odsjek za povijesne znanosti
Zavod za povijesne i društvene znanosti
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
Likovno oblikovanje: dr. sc. Maja Cepetić Rogić
Centar za kulturu Čazma // Gradski muzej Čazma
2022